Friday, May 25, 2012

Deficit vitamina D i šećerna bolest

Vitamin D može da prevenira ili odloži dijabetes ali i da redukuje komplikacije kod dijabetičara.

Veliki broj Amerikanaca sa dijabetesom ima nizak vitamin D. Dokazi ukazuju da vitamin D ima nezamenljivu ulogu u sekreciji i senzitivnosti insulina. Deficit vitamina D je delom posledica nebalansirane ishrane, što je najčešći problem kod dijabetičara. Drugi važan razlog je smanjeno izlaganje sunčevoj svetlosti, delom od prenaglašene kampanje  za primenu UV bloka a delom od  životnog stila. Deficit vit.D je očekivano najveći u toku zimskih meseci kada je insolacija najmanja.

Pilule

Ishrana često nije dovoljna da obezbedi dovoljan unos vitamina D.  Da bi se smanjio rizik od dijabetesa i komplikacija ove bolesti potrebno je kombinovati balansiranu ishranu, izlaganje sunčevim zracima i suplementaciju vitaminom D2 ili D3.  Poželjan nivo vitamina D 25(OH) je 20-60 ng/ml.

Ako pripadate rizičnim grupama za oboljevanje od dijabetesa, potrebno je da radite skrining testove za otkrivanje nivoa vit. D, jer je to odličan pokazatelj za rano oktivanje deficita i daje mogućnost pravovremene nadoknade korekcijom ishrane i suplementacijom.


Deficit vitamina D se povezuje i sa hiperglikemijom, insulinskom rezistencijom i srčanim bolestima. Skoro su objavljene studije koje ukazuju da postoji jasna  uzročno-posledična veza izmedju hroničnog nedostatka vitmaina D i srčanih bolesti.
Smatra se da je  nedostatak vitamina D veliki javnozdravstveni problem na globalnom nivou i da poprima epidemijski karakter kao i šećerna bolest.

Thursday, May 03, 2012

Nano medicina i dijabetes III deo (novi prirodni lekovi)













Secerna_bolest
Geni i peptidi

DNK molekul je biokompjuter koji nosi sve potrebene informacije o funkcionisanju organizma. Ta informacija je inertna i da bi bila pročitana potreban je aktivator. Peptid je informacioni aktivator, koji otključava specifičnu fioku DNK molekula  iz koje se koristi informacija za sintezu odgovarajućeg molekula.

Peptidi  su slični po strukturi proteinima, sastoje se iz aminokiselina ali, su ti lanci aminokiselina manji i sam peptid je daleko manji od proteina.  Peptidi imaju istu ulogu kod svih sisara, i ljudi  i miševi i slonovi i zebre imaju peptide i kod svih  igraju istu ulogu. 

 A koja je njihova uloga?

Da nas održavaju, zdravima, mladima , lepima....
Biološko starenje (involutivne i degenerativne promene) nastaju na molekularnom nivou zbog poremećaja sinteze specificnih belančevina i promena na nivou gena što dovodi do promene strukture tkiva i organa. Ove strukturne promene dovode do gubitka funkcije organa i pojave znaka starenja 

Najmodernije naučne teroije kažu da starimo iz dva razloga, prvo je DNK molekul izmenjen pod uticajem štetni noksi iz spoljašnje sredine tokom života a drugi je što je sam sintetski aparat zatajio ili da kažem da biološki kapaciteti prozvodnje organizma popuštaju sa godinama. Ova dva procesa  su povezana u začaran krug. Smanjena  sinteza proteina i samim tim i peptida smanjuje mogućnost adekvatne aktivacije DNK molekula, te zbog manjka informacione indukcije  smanjena je proizvodnja i strukturnih i funkcionalnih proteina i peptida.

Ali sada se javila revolucionarna mogućnost obnove peptida, i mogućnost prekidanja začaranog kruga.  Unošenjem peptida  otvara se specifična informaciona šifra na DNK molekulu koja daje informaciju za sintezu  zdravog i funkcionalnog molekula proteina. A proteini su i gradivni i funkcionalni molekuli, insulin je polipeptid  tj.protein.

Starenje ...šećerna bolest..peptidi...gde je tu veza?
Biološkim starenjem endokrinog sistema nastaju promene u lučenju polnih hormona kod oba pola,   poremećaj glikoregulacije i nastanak dijabetes melitusa.
Vidite, peptid može da utiče na aktivaciju DNK,  poboljšavajući do 30% funkciju organa.
Mehanizam delovanja peptida se ogleda u sledećem:
·         revitalizuje ćeliju
·          podmlađuju kompletno čitav organizam, imaju protektivno dejstvo jer        povećavaju otpornost ćelije na manjak kiseonika i dejstvo toksina
·          normalizuju razmenu materija u tkivima
·          inteziviraju metablizam na ćelijskom nivou
 Peptidi imaju protektivno i revitalizirajuće dejstvo na tkiva i organe kako u normalnim, fiziološkim uslovima, tako i u patološkim uslovima, pošto održavaju na fiziološkom nivou broj zrelih, funkcionalno aktivnih ćelija, kao i razmenu materija u njima. Ovim dejstvom peptidi optimizuju fiziološke procese organa i tkiva.

Ako uzmemo u obzir navedene činjenice , možemo da očekujemo  poboljšanje u glikoregulaciji kod dijabetesa tip 2. Ovo poboljšanje je u praksi potvrdjeno.

Peptidni bioregulatori  su novi , revolucionarni  pravac nanomedicine,  kod nas su prisutni  tek nekih 2 meseca. 
Tvorac nanopeptida kao bioregulatora u svrhe prevencije i lečenja je prof Vladimir Khavinson, koji je  svoj naučni rad posvetio gerontologiji.